ČOVJEK VRIJEDI ONOLIKO KOLIKO OD SEBE DOBRA DAJE

U sjećanje na našeg nezaboravnog člana i prijatelja Žarka Dolinara, donosimo pismo njegovom prijatelju  prof. dr. Dragi Novaku.¹  Žarko Dolinar je s ovim tekstom nastupio i na 5. Kongresu zbora hrvatskih liječnika (WACP) 20. 11. 2000.  

"Čovjek učeći raste, upoznavši se - manjim postaje." 

Naš Dragec – erudit, cijeli je svoj vijek ispitivao i ocjenjivao Čovjeka. Radostan sam i počašćen što se svojim osvrtom mogu pridružiti proslavi Dragecovog jubileja! Nemam znanja ni talenta da za njega napišem i komponiram jednu lirsko - romantičnu simfoniju ili bar jednu odu, uz opetovanu žalost što ne živimo i radimo zajedno ili bar u blizini. Jamačno bi bilo bezbroj stimulacija, zajedničkih istraživanja, putovanja i zabava. Jamačno se ljudi sličnih genetskih struktura privlače a k tome pomažu i faktori iste okoline, mentaliteta odgoja, običaja i jezika. I kao revni učenik - slušač naših velikana Ružičke i Preloga, kao i Reichsteina (nobelovac, Basel) - vraćam se uvijek k znanstvenoj istini, koja nama "prirodnjacima" i jedino pristaje. Ona nije toliko sklona "divnoj, bogatoj, plemenitoj" NATURI - kako je opisuju literati i drugi teoretičari, političari, ekonomisti i novinari. I eto, moj caeterum censeo2 o prilično brutalnoj Prirodi i našem ekspresnom boravku na planetu.

Već je i sama startna osnovica života nepravična. Nas smo se dvoje rodili u bogatoj Podravini, od imućnih roditelja s ogromnim mogućnostima kao oprečna usporedba s nekim djetetom iz visokih Anda ili iz sudanske pustinje. Kroz milenije usađivani i ponavljani geni agresije, osvajanja, ubijanja i osvete, "obdarili" su nas s preko 16.000 ratova ( samo u 20. stoljeću čak 192) bez ikakvog respekta prema milijunima robova ("veliki" je Gaj Julije Cezar dotjerao, kao multimilijuner, najmanje 700.000 robova, dok je Aleksandar u Perziji - zvan "prljavi"- pohvatao preko 300.000. Sve to međutim postoji u sličnim oblicima i danas. To me stimuliralo da već nekoliko desetljeća studiram životna djela bar 500 velikana čovječanstva – naravno onih s pozitivnim doprinosima. Rezultat je toga zapanjujući: osim legendarnog Jošue3 iz Nazareta, nema životnog borca za generalnu slobodu i neiskorištavanje bližnjega. Tome nisu nijedan period života, niti jedan mjesec... žrtvovali... niti Tutankamon, Imphotep, Kleopatra, niti Platon ili Demokrites (Aristotel, koji gotovo ništa praktičnog nije otkrio, odnosno "pogodio", smatrao je da je rob res publica4 - javna stvar). To su slijepo kopirali Toma Akvinski i niz filozofa, a još više Petrarca, Dante i Rabelais. O takvom su shvaćanju Newton, Leibnitz, Lessing ili Kant samo šutjeli. Nijedna se filozofska škola, velika religija ili sveučilište nije pitalo zašto se tako brutalno postupa sa životinjama, našim najvjernijim, najsigurnijim, najljepšim pomoćnicima i prijateljima.

Aoj ti draga “plemenita” Prirodo, koju su opjevali oni, koji te uistinu i ne poznaju a vide te samo našminkanu i pod prolaznom maskom. Iskreni te "prirodnjaci" skromno pitaju: Kako si dijelila elementarne darove ? Sunce žarko ne sije jednako, jer su toplina i hladnoća raznoliko raspoređene... a zrak, plodna zemlja, potresi, suše, poplave, glad, sreća i žalost, zdravlje, hurikani kao i raspodjela dobrih i loših gena, to je sve nepravedno podijeljeno. Krasan je zalaz sunca (ispravno, zalaz zemlje ) i divna je mjesečina nad Dubrovnikom, ali je u zraku, na zemlji, a napose u moru stalan i nepoštedan rat, grabež i borba za dnevnu hranu - a to je ubijanje. Tu nema pardona a dobro je poznato da se domognu cilja i da prežive samo oni najjači, najspretniji i najbistriji a što u ljudskom društvu često znači i najpokvareniji - C'est la vie! A od tih silnih teoretičara, književnika, filozofa, političara, ekonomista, teologa i milijuna tona knjiga potječu nove podjele, krize, razdvajanja i ratovi. Nije pristojno, ali sam na nekoliko kongresa i simpozija morao s mnogo jada otvoreno reći: "Gospodo ekonomisti, akademici, profesori, novatori! Kad bismo mi farmaceuti, stomatolozi, veterinari, medicinari ili agronomi tako radili kao vi - pokrepalo bi vam pola čovječanstva, životinja ili biljaka." A milenijima su ove teoretske i apstraktne znanosti tlačile, ograničavale i cenzurirale otkrića i spoznaje prirodnih znanosti..

Nabrajanju tih poznatih tabu-slučajeva gotovo i nema kraja. Najradije bih završio s masovnim hobijem čovjeka - homo ludensa ⁵- sportom. I tu dominira nesuglasje. Olimpijske su igre i slični turniri postali čisti biznis, profit i nacio-šovinizam. Nema više zlatne epohe amaterizma. Krovna je organizacija IOC (International Olympic Committee ) do prije nekoliko godina zaštitnica amaterizma, harmonije i tolerancije, ­jedna od milijunaških skupina u kojoj diktatorski predsjednik dovodi više od 80% njemu podobnih. Podobni političari (a ne izobraženi sportaši), dolaze iz nedemokratskih vlada, koji su doživotno birani - uz velike beneficije, luksuzne priredbe i bajoslovne darove svih zainteresiranih. Ne poznamo ni slične nakaradne organizacije - uz prizvuke svjetskih šampiona: "Mi dođosmo, dasmo, odigrasmo i odosmo". Vi pak slavni "olimpijci⁶" ostajete - i kao političari trubite "Politika i sport trebaju biti razdvojeni" - pa iz luksuznih odaja”Sheratona” (suita stoji do 3000.- USA $ za jednu noć) - slušaju i gledaju kako gore kurdska ili bosanska sela. Ni slučajno ne daju nijednom šampionu da bilo gdje nešto javno i humano kaže. A što će i kamo će roditelji s djecom? Pred našim očima IOC i velike organizacije dopuštaju da neki Rios ili Sampras za 4 - 5 paralelnih (ispravnih) bombi prima omotnicu s pet, šest ili sedam stotina tisuća USA $. I to sve za 4 - 5 igara, koje su nam nekada bile hobby odnosno veselje. Challenge, znatiželja, kako nadigrati, prevariti ili iznenaditi protivnika. A spajanje mladih? Neka nitko ne misli da Maradona pozna Platinija, da je s njim izmijenio adrese, da se dopisuju... Mi, bivši vrhunski sportaši, potpisali smo da nam ne treba međunarodni Olimpijski komitet s 30-ak odjela i stotine (po srdačnoj vezi i protekciji) komotnih, koketnih činovnica i referenata sa centralnim komitetom kojeg vodi Francov ministar. Da tempora nubila⁷ dođoše, pokazuju "cehovi" trenera, masera, novinara (dakako bez izobrazbe ), štabova i izbornika. Nitko ni da čuje da zvijezdama sportskog neba ne treba trener, jer ga nitko ne može naučiti kako se pucaju penali ili servira 229 km/h. To su geni i dispozicija. Gotovo ni jednu "klasu" nije pronašao trener, svi su nenadano izrasli i trebalo im je samo osloboditi talent.

Ovo je OSVRT na epohu na kraju turbulentnog XX. stoljeća, koje je progutalo više žrtava nego sva prethodna. Ta strahota nije posljedica pronalaska "praška za buhe" ili zubne paste, penicilina, aspirina, ispucavanja, krpanja i dodavanja negativnih gena i jedinki. To je produkt 385 filozofskih škola, stotina religija i stotinjak tisuća sekti i kultova, koje si još danas uzimaju prava da tumače što je život, karakter, zloba, agresija, ljubomora, kriminal, talent, dobrota, kognitivne sposobnosti ili, oko 5500 nasljednih bolesti - manjih ili većih. A sama njihova podijeljenost, svađe, prkos i stotine diferentnih detalja, očito su produkti silnog utjecaja nenadmašivo mnogo DNA – različitih sekvencija...

... Posljednja je riječ znanosti ipak ISTINA - najveći postulat i blagodat jednog vrijednog života: "Scientia nihil aliud est - quam veritatis imago."⁸ Tu je sliku Istine proširio Novak na sva područja djelatnosti ostavši jamačno daleko od kobnih ostataka prošlih, totalno ignorantskih stoljeća. Daleko od mistike, dogmi bilo koje vrste, od pustih kultova i sekti, utvara, okultizma, parapsihologije i ostalih analognih vjerovanja, horoskopa i astrologija. - Novak je zanimljiv "species⁹" i nema mu mnogo ravnih ni sličnih. On i putuje, registrira, komparira i predaje. Tako je svakim danom bogatiji, iskusniji ali i solidniji pa vjerujem da ne bi, kraj svega znanja, pristao preko noći postati političar a pogotovo ne u funkcionoj vlast. On poštuje zaključak mudrih i odgovornih te čestu izreku i upozorenja našeg velikana i nobelovca Preloga: "It is nothing as frightfull – as IGNORANCE in action.­"

Kloni se onoga koji NE ZNA, A NE ZNA DA NE ZNA. Studirajući i predavajući morfologiju, fiziologiju i patologiju centralnog organa u kojem se nalazi više od 50% svih gena, odn. njihovih "komandi" i utjecaja - vjerujemo i znamo da ne možemo podržavati uprave, sisteme, vlade, države s unicelebralnim ili monocerebralnim načinom. Naš i životinjski mozak nisu jednako stabilnih funkcija i kondicija u 7 h ujutro ili u 19 h navečer. Praksa koja je zakazala, praksa pogrešnih shvaćanja, raznih napetosti, stresova i slučajnosti - morala bi biti otklonjena. Ja predlažem "PETU DIMENZIJU" kao osnovicu i logični postulat za mnogo sigurniju, postojaniju, odgovorniju upravu ili državu po sustavu "decem ili septem viri"¹⁰ koja i nije a i ne može toliko zakazati. Dokaz je tome stara Atena, stari Rim, Venecija i Dubrovnik. Današnja Confederatio Helvetica¹¹ nema predsjednika odn. ministre - sve javne poslove obavlja sedam saveznih sekretara, odnosno savjetnika, iz različitih stranaka, kantona, etničkih skupina a nominirani se primus¹² mijenja svakih 365 dana.

Očito je Novakovo saznanje da je prema "TEMPUS EDAX RERUM¹³", najvrednije u našem životu vrijeme, koje sve proždire i briše i koje nikakvim novcem ne možemo kupiti – što je stvorilo njegovu odličnu organizacijsku sposobnost. On nije sanjar svojeg života, već on živi svoje snove. Na vrijeme je uvidio da je ovaj svijet jedna golema armija ignoranata, diletanata i glupana. Bazelski je građanin Erasmus (umro u Baselu 1536., a pokopan u katedrali iz X. stoljeća) uspio već tada uvjeriti svoju okolinu ("Laus stultitiae" - Pohvala gluposti) o toj kobnoj činjenici. Čime se mi možemo "isprsiti" ? S onih 2 - 3 % koji su kroz vijekove znali čitati i pisati. Ili s ozbiljnim podatkom da Petrarcu nije čitalo ni 800 ljudi, a teoretičari su ga proglasili "ocem humanizma". Dantea je pročitalo oko 3000 ljudi, a danas niti toliko. Žalosno je također, da naši centri pamćenja u cerebrumu i drugi centri (Amygdala, cornu Ammonis, Hypocampus, Limbijski sustav ) prosječno nisu u stanju akumulirati i memorirati sve znanje i saznanje koje pljušti oko nas. Znanje je poput bureta koje curi: stalno ga punimo - a ono se in continuo¹⁴ prazni. Da to nije tako, završili bismo u "eksploziji" odn. u pshijatrijskoj klinici ili bijegu. . . (Darwin, Nietsche, Donizetti, v. Gogh. ?). Novak se uzdigao pa je svojom zdravom zaokupljenošću ostao izvan vječnih krugova sterilnih, apstraktnih, neproduktivnih i često štetnih, antihumanih poltrona i kameleona. . . AKO NISI SLUGA ISTINE – POSTAJEŠ ISTINSKI SLUGA. . .! Summa summarum: genetski i okolinom vrlo ograničeni ljudi definitivno su podijelili taj svijet u agresivne tabore što Novakov odn. Conrad Wilhelmov ili Flemingov pronalazak NIJE...!

... U iskrenom počasnom govoru o tvom životu i radu moram neminovno podvući jednu, za dolazeće generacije descendenata važnu karakteristiku: u svojem tempu nisi imao ni potrebu, priliku, nagnuće, odgoj, logiku a ni osnovu da budeš osvetoljubiv, zločest, zavidan, ljubomoran, nestalan ili labilan. Krunska ti je značajka, da nisi OGOVARAO, "govorio iza leđa" - nisi grdio - bravo! Sklon si organizaciji ovećih "fešti", skupova i udruženja - uz široko otvorena vrata svojih domova. Sudjeluješ u mnogim znanstvenim i stručnim priredbama a prvi si akademičar iz Njemačke, koji je smjesta pristupio - još 1989. godine - u zajednicu svih naših rasutih sveučilištaraca po svijetu - u AMAC-mundus. Osnivač je i doživotni počasni predsjednik zajednice nobelovac, prof. Prelog.- Životom i marljivim si se radom izvan svoje domaje tješio Senekinom: "Nulla terra exillium est - sed patria altera".¹⁵ Zbog loših sustava i režima nismo mogli svojim nasljednicima, zavičaju i narodu ostaviti ništa vrijedno. "Man muss verlieren um ein Stück des Glücks zu fühlen." A da je sve kako nije, prigrlili bismo srednjovjekovnu oxfordsku devizu:
"DOMI MANERE CONVENIT FELICIBUS"¹⁶

Ni ovu misao nisi zapustio, pa si izgradio u svome kraju drugi domus. Nadam se čvrsto da ćemo i tamo "pretresti" naše intimne teme, pjevati, recitirati - i dakako pričati šale i viceve...Sakupio sam ih bar oko 3500. Kao zainteresirani patolog stavih na svoj barjak: "Bolje humor - nego tumor" - Hurra..! No ne zaboravimo se zahvaliti zemljama u kojima smo živjeli i radili. Zahvalimo im se, jer su nas kompletirale u kulturi i naučile nas radnoj odgovornosti i obvezama. Tu smo spoznali da ČOVJEK VRIJEDI ONOLIKO KOLIKO OD SEBE DOBRA DAJE – i to toliko, koliko je u tom jurećem vlaku života moguće.

Dragec naš dobri, vjerni, nezaboravni kolega, prijatelj i “pajdaš” naše Podravine: od sveg ti srca”FALA” za sve što si nam dao. Fala ti za tvoju brigu i dijagnozu da sam nesposoban (dakako genetski ) za pisanje memoara, susreta, obrade događaja - pa si me tjerao i poklonio mi diktafon i uzor-knjigu "Vita di Moravia". Fala Ti u ime najžalosnije vojske koju jedan narod može imati - a to su razasuti i "besplatno prodani” "sveučilištarci - ALUMNI¹⁷ naše Almae mater¹⁸. Nastavi onom regulom Don Bosca "Budite veseli, činite dobro i pustite neka i vrapci cvrkuću…...” 

Totus Tuus
Miles Christi et pacis...