Vaša hrana neka bude lijek,

a vaš lijek neka bude hrana.

Paracelsus15./16. st.

O znanosti, medicini i Hrvatskoj

Frankfurt na Majni, 18. 8vibnja 2016. Profesor, dr. Ivan Đikić, poznati  hrvatski liječnik, biokemičar, molekularni biolog i dobitnik brojnih prestižnih nagrada govorio je u PresseClubu u Frankfurtu. Predavanje O znanosti, medicini i Hrvatskoj održano je u organizaciji Generalnog konzulata RH iz Frankfurta i uz medijsko pokroviteljstvo mjesečnika Fenix i Večernjeg lista.

Bila je to prilika i za razgovor za Riječ – časopis Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu. Opširni intervju slijedi u sljedećem, 50-tom broju časopisa Riječ, a ovdje preliminarno donosimo kratku bilješku o autoru i predavanju.

Generalni konzulat RH u Frankfurtu je organizirao tribinu s nastupom prof. dr. Ivana Đikića, jednog od najuglednijih i u svijetu izuzetno cijenjenog biologa. Ivan Đikić je rođen u Zagrebu gdje je završio medicinski fakultet. Doktorirao je iz područja molekularne biologije, a znanstveno se usavršavao u Sjedinjenim Državama na Sveučilištu New York. Na institutu Ludwig za istraživanje raka u Uppsali/Kr. Švedska bio je voditelj skupine istraživača. U 2003. je imenovan za profesora biokemije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Goethe u Frankfurtu. Đikić je jedan od najmlađih članova Europske organizacije za molekularnu biologiju (EMBO).

Đikić je od 2009. godine direktor Buchman Instituta na Medicinskom fakultetu u Frankfurtu u kojemu trenutno radi oko 150 znanstvenika. Prof. Đikić za svoj rad višestruko nagrađivan najprestižnijim nagradama, među kojima se posebno ističu priznanja Američke udruge za istraživanje raka (AACR) i Europskog Udruženja za Istraživanje Raka (EACR) udruge za rak, nagrade Hans Krebs 2010. te William C. Rose 2013. Zatim dobitnik je najprestižnije njemačke znanstvene nagrade Gottfried Wilhelm Leibniz za 2013. godinu, priopćila je Njemačka istraživačka zaklada (DFG) koja dodjeljuje priznanje. Ta se nagrada dodjeljuje za znanstveni doprinos i služi kao poticaj za daljnja istraživanja. Ivan Đikić nagrađen je za svoja istraživanja tumora, posebice proteina ubiquitina, s 2,5 milijuna eura, što je bila najveća novčana znanstvena nagrada u svijetu.¹ Ivan Đikić je naime kao voditelj grupe za molekularnu si­gnalizaciju Instituta za biokemiju Sveučilišta Go­ethe otkrio mehanizam kojim se stanice ljudskog organizma brane od razvoja karcinoma. Prof. Werner Müller-Esterl, predsjednik Sveučilišta Goethe, izjavio je kako dr. Đikić za njega predstavlja idealnog znanstvenika koji s entuzijazmom i neiscrpnom energijom pristupa znanosti i podučavanju studenata: - Osobito mi se sviđa njegova kreativnost, konceptualno razmišljanje i originalna vizija vođenja instituta i projekata u znanosti.

Sigurno, jako pozitivno je to što se hrvatska diplomacija odlučila promicati znanost, a ujedno i lik i djelo poznatog i priznatog hrvatskog znanstvenika, ali moramo se zapitati koliko je u hrvatskom društvo do sada učinjeno da se svjetski priznati stručnjaci poput Đikića angažiraju korist cjelokupnog hrvatskog društva?²

Od svog dolaska u Frankfurt, Ivan Đikić se stavlja na raspolaganje hrvatskoj zajednici kao dobar primjer poticaja za brži i kvalitetniji razvoj koji priželjkujemo u hrvatskom društvu.³  (vidi prilog o Zboru liječnika )

I dok se Đikićev istraživački rad prepozna širom svijeta neki će se u hrvatskom društvu  prisjetiti kako HAZU prije nekoliko godina slavnog prof. dr. Ivice Đikića nije izabrala za svojeg dopisnog člana, a što je i danas posebno neshvatljivo ne samo Nijemcima, kao i sama činjenica da je prof. Đikić tada bio više citiran nego svih 18 hrvatskih akademika medicinskog razreda HAZU-a. Mnogi se pitaju, kako će se hrvatsko društvo koje teži unaprjeđenju znanosti u budućnosti odnositi naspram ovakvih svjetskih znanstvenika i da li će im se i dalje na jedan način zatvarati vrata u domovini,  ili će se naša zemlja s njima ponositi. Puno toga, ovisi o našoj politici koja je ovim diplomatskim iskorakom u Frankfurtu pokazala spremnost i volju. A da to nije dovoljno, ukazuju rezovi u prijedlogu proračuna RH za 2016. godinu gdje se izdvajanja za Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, umjesto da su se povećala, smanjila za 158 milijuna kuna! Protiv takvih rezova u hrvatskom školstvu i znanosti pokrenuta je na inicijativu profesora Đikića peticija u kojoj se traži da se obrazovanje i znanost uvrste u prioritete hrvatskog društva.⁴

ČOVJEK VRIJEDI ONOLIKO KOLIKO OD SEBE DOBRA DAJE

Država mora ulagati u mlade znanstvenike. Mladi ljudi imaju novo znanje, igraju se tehnikom koja je također potrebna za znanost. Kad se to spoji, nastaju nevjerojatne svari.  Na Institutu u Frankfurtu redovito dajemo stipendije mladim talentiranim Hrvatima. Stipendije im dajemo uglavnom na tri do šest mjeseci, jer želimo da se nakon toga vrate u Hrvatsku, kazao je dr. Đikić ističući kako su svi koji su do sada bili u Frankfurtu su iskazali veliki talent, bili su inteligentni ali i nesigurni u svoje znanje. Ne usude se reći ono što znaju, misle da njemački kolege znaju puno više,  a zapravo oni znaju više. Nakon što provedu određeno vrijeme na našem Institutu, oni se žele vratiti kući, te primijeniti stečeno znanje i iskustvo u domovini. Ali nitko ih u Hrvatskoj više ne želi jer su im prevelika konkurencija ili ne žele raditi na način kakav ti mladi ljudi donose u Hrvatsku – dodao je prof. Đikić napominjući kako - Hrvatska ima jako puno talentiranih mladih znanstvenika, ali kako ih politika “ubija” jer  ne ulažu u njih.

On je zatim u svom predavanju ukazao na nastavak negativnog trenda iseljavanje mladih stručnjaka iz Hrvatske, što je ocijenio vrlo štetnim procesom za narod i državu. Govoreći o o svojoj društvenoj ulozi, dr. Đikić je kazao kako on kao znanstvenik ne može biti i političar, te da je njegovo mjesto u laboratoriju a ne pred kamerama, ali očekuje od političara da pokažu sluh i zanimanje za ocijene i procijene koje dolaze iz kruga znanstvenika.

Kao gosti Frankfurtske tribine iz Wiesbadena su na predavanje došli predstavnici Radne grupe za samopomoć, Kultur als Lebenshilfe⁵ s pozivom na tradicionalnu proljetnu šetnju Hrvatske kulturne zajednice u Wiesbadenu u subotu 4. lipnja 2016.

U organizaciji grupe za samo-pomoć Hrvatske kulturne zajednice, a koja je i od nedavno i Ogranak Matice hrvatske u Wiesbadenu pozivamo članove i prijatelje da u šetnji kroz botanički vrt upoznaju neko od klasičnih ljekovitih trava, mnogima sigurno poznate, ali i one biljke o kojima se malo zna, iako ih posvuda susrećemo i često promatramo kao korov. Od 1986. godine je na 5500 četvornih metara  za građanstvo u Wiesbadenu otvoren botanički vrt s više od  250 biljnih vrsta. Veliki broja tih biljaka koristi se i danas u terapeutske svrhe. 

Pored toga tu, na relativno maloj površini, nalazimo i brojno kozmetičko te začinsko bilje. Izlet radne grupe za samopomoć je nastavak i dopuna predavanja od 13. siječanja 2011. godine, na kojemu je ljekarnik Dr. Asghar Fassihi referirao na temu:  MIGRACIJA I ZDRAVLJE.⁶

Ivica Košak

IZVORI: